Tebi u kasni sat ( poem)

   

Kad bol beskrajem duše tobom zaboli samo jedno poželim.

U noći punog mjeseca u kamen da se pretočim, nad zalivom zvjezde u tišini svoga groba da brojim, jer ne mogu više tvojim šaputanjima da se nadam, jer ne mogu više da te volim.

Valovi suze moje povući će u dubine, alge obložiće kratke uzdahe, samo plime i osjeke pratiće spore otkucaje.

Za tobom noćas moje ruke nestaju , oči sahnu, tuge ne prestaju.

Postojanije boli od odbijanja, tobom okovana, neželjena,

željom za tebe zakovana, stvarnošću potkopana.

U noći punog mjeseca u kamen da se pretočim, nad zalivom zvjezde u tišini svoga groba da prebrojim.