Gospođa Black, Crnogorka u Londonu

Lični osvrt na roman „ Gospođa Black“ Olja Knežević

  Vidjela sam tu raskošnu plavušu negdje na TV-u, nisam mnogo razmišljala o njoj, površno sam poslušala par uvodnih rečenica učinila mi se prepotentna, razmažena i lijepa. Govorila je sa smislom, ali ta ljepota svojstvena glumicama ili manekenkama me natjerala da je površno sagledam, pitanja su je možda predstavila na pogrešan način, možda sam je ja  pogrešno procjenila.

  Kasnije sam je viđala tu i tamo po internetu, sedeljeke, kafe, nekakvi televizijski programi, opet neke ženske emisije, i bez obzira što sam žena, nosim biljeg male sredine i tradicionalnog vaspitanja gdje se na atraktivnu ženu gleda sa podozrenjem i gotovo nikad ne sluša šta ona govori.

  Toga jutra sam stajala u redu pored kase, trgovci su užurbni, sezona je, na polici visoko iznad naših glava učinilo mi se da vidim prepoznatljiv naslov „ Gospođa Black“, ah opet ona pomislih, provukoh se između turista, ostavljajući korpu i namjernice na traci, rizikujući da izgubim red koji dugo čekam. Pokušavam na vrhovima prstiju da je dohvatim, visoko je, a na nju je nasloženo još par naslova, taj dosadni Bukowski, štivo modernih muškaraca koji ne ulaze u srž, samo iz knjiga vade citate koji su njima interesanti. Umalo mi se cio red knjiga nije obrušio na glavu i ona je u mojim rukama. Sa naslovnice me gleda dama sa šeširom , u rukavicama.

 Još jedan ljubavni roman pomislih. Kako sam samo pogriješila.

Došavši kući teško otvaram prvu stranicu, ni ljubomorna, ni zavidna, samo bolujem od iste bolesti kao svi pisci, a šta ako je bolje od svega što ja pišem?

Preda mnom se otvara saga o londonskoj porodici koja nema veze sa Londonom.

Čitam ne hvatajući dah, tonem u mirise '90tih, teškog sazrijevanja pod ratovima, kriminalom, pištoljima i ljubavima koje su nas davile, godine i okolnosti  koje su nam onemogućile da živimo mladalačke ljubavi bez opterećenja.

Potom me jak talas emocija razoružava i baca na obale londonske hladnoće, nekog nepoznatog života koji glavna junjakinja vodi, meni dalekog, ali kroz poznat mentalitet i njeno prilagođavanje koje je tako vješto opisano, uspijevam da prihvatim, razumijem i pratim njen impuls, nagon za samoodržanjem.

U usponima i padovima iz prošlosti u sadašnjost i obratno, ova nas spisateljica vješto vodi kroz krize ličnosti, identiteta, srednjeg doba, mladalačkih grijehova, poslijedice režima i kulturoloških razlika.

Interesantan splet raznolikih ličnosti, dva suprostavljena muškarca približne dobi različitih svjetova i jedna žena koja pripada obojci , prilagođavajući svoj senzibilitet čas jednom , čas drugom, što joj njena slojevitost omogućava, ali je ujedno dovodi i do ludila.

Konstantno prisutan nesklad, želja, prohtjeva, hladnoće, vatre, sputanosti i divljeg.

 Sa jedne strane mladost i mediteranska klima, sjećanja, sa druge hladna engleska magla. Na isti način spisateljica kombinuje i prepliće odlike mentaliteta i načine kojima se bore sa problemima. Skoro da se fizički može osjetiti razlika u temperaturi gradova, u temperamentu zastupljenih likova.

Privodeći priču kraju ni ne možemo da nalutimo rasplet koji je u suštini tako životno realan, pa čak i kad se osjeti hladan tuš razotkrivanja istine nalazimo snagu u glavnoj junakinji , čak pobjednički savladan gubitak najželjenijeg.

Roman pročitan u danu, u dahu, za svaku preporuku.

Knjiga ženi na dar.