Monday, September 25, 2017

Prizori iz večernje meditacije ( poem )




 Ja sam jezero u očima tvojim, ti si nebeski svod beskrajnog plavetnila,
bojom tvojih dlanova moja čistoća je diktirana.

 Na plavetnoj površini iz grudi mog prostranstva lotosov cvijet izranja.

 U svjetlo me prometni, nečistoću svojom savršenošću rastvori
pa moje svjetlosno biće u krunicu cvijeta položi.

 Dlanovima tvojim umiću lice zahvalnošću obasjana.
Ogledalo sam ljubavi tvoje. Tobom ovjenčana.


No comments:

Post a Comment