U kasni sat protjerana tvojim odbijanjem iz
mojih iluzija,
zaklinjem
se pod žutom lunom da neću prestati da te volim,
zato
što znam da si moj i da mi pripadaš.
I nije važno koga ćeš voljeti i nije važno
pored koga se želiš buditi
i nije važno što to nisam ja.
Žao mi je što ne shvataš da je moje zauvijek
i da ga jeftino prodaješ za sitnu sreću.
Ostala sam u tebi.
U sebi nosiću te do ponovnog susreta u
sledećem životu,
u ovom ti nisam više potrebna.
Na pragu kraja u dlanove te ljubim
i njima lice u mislima pokrivam da manje duša
boli ,
da ne gledam kako te gubim.
Nedostaješ kroz sve živote u kojima sam
boravila i sa tobom ih djelila.
Nije ti stalo, odustaješ, nije mi važno.
Tebi naklonjena.
No comments:
Post a Comment