Čime da te zakunem da me više ne boliš?
Svim onim noćima u kojima su moja pitanja za tobom gradom lutala.
Jutrima u kojima nije bilo zajedničkih buđenja.
Nerođenom djecom čija imena nismo birali.
Ukroćenim željama, proračunatim susretima.
Jutrima u kojima nije bilo zajedničkih buđenja.
Nerođenom djecom čija imena nismo birali.
Ukroćenim željama, proračunatim susretima.
Svakim "šta će drugi reći" i ponekim "šta će moji reći" , možeš dodati tome i "drugovi su rekli".
Za koga živjesmo ovu ljubav pitam se ponekad, krijući je od nas samih sakrivajući je od drugih?
Za koga živjesmo ovu ljubav pitam se ponekad, krijući je od nas samih sakrivajući je od drugih?
Sanjali smo bolje nego što smo voljeli, a voljeli smo mnogo više nego što smo pokazivali, a tek krili, tu smo najbolji.
I onda je mrak skrivanja pojeo sam sebe.
Čime da te zakunem da me više ne voliš?
Ujedima u svitanja. Šaputanjima na plažama. Osmjesima u mimohodu. Dodirima ispod stola. Dahom ljubavnika. Osvetom krvnika koji rovariše po našim skrivanjima.
Ponekom tugom. Mnogim pismima. Dalekim putovanjima. Brodovima. Odlaženjima i ostajanjima. Dugim čekanjima i povremenim nestajanjima.
Čime danas da nestaneš sjutra?
No comments:
Post a Comment