Lovac na sjenke

„Na ovim stepenicama sam osjetila kao da me gurnuo“, stanovnica prilično velike vile, građene krajem osamdesetih, bila je vidino uznemirena. Anton je izašao u dvorište i osmotrio široku zadnju baštu sa terasom i bunarom. Iako je bilo podne i sunce visoko u zenitu iz tog bunara je mogao čuti noćni huk. Ukućanima je to prećutao. Okrenuo se prema fasadi. Kuća nije bila stara, ali je fasada otpadala dajući mu jasan znak da ne žive samo ljudi u njoj. Bilo je tu još nečeg, upravo onog čime se on bavi, u njoj su boravile sjenke.

Nastavak priče slušao je jednim uhom. „ Uglavnom je u kupatilu“, ona je nastavljala. Ušao je nazad u boravak. Dio oko unutarnjih stepenica se valjuškao u izmaglici i oštri uglovi gubili oblik.

„Još u toku prošle posjete sam vam rekao da kupite kadulju“, nanjušio je miris tamjana u zraku, „za ove stanare ne pomažu ni sveti oci, ni mirisne smole“, nisu ga čuli, ukućani su gluvi i slijepi za sve što sjenke ne žele da čuju.

Tri para ženskih očiju su ga upitno gledala, ne računajući još nekoliko ženskih očiju koje su nosile kućne mačke. Okupio je lijep harem oko sebe ovaj nezakonito useljeni stanar i polako i sigurno iz svake od njih isisava životnu radost, čineći ih slabim i depresivnim , dok on raste.

Lovac je uzeo malo ogledalo iz ženskog nesesera u cilju da im pokaže šta treba da urade. „ Uzmite ovako tanjirić i na njega stavite kadulju“, demonstraciju vrši na malom ogledalcu,koje se slučajno zateklo pri ruci. Pogled mu pada na okrugli stol sa lavljim nogama i jelom na trešnji utisnutim ornamentima, gospodarica kuće se smješka i ponosno dodaje :“ Bez ijednog čavla“, jasna mu je uloga stola slaganog od komada drveta bez upotrebe eksera, ćuti, jer zna da komentari do njih ne dopiru.

Pokušava nastaviti sa instrukcijama . Podiže ogledace, ka jednom uglu njime u zraku upisuje oblik krsta, okreće se ka drugom uglu, zatim ka uglu unutar kog zna da su stepenice. Tamna sjenka i mutni vazduh koji okružuju ugao mjenjaju se u tamniju nijansu.Tenzija se nagomilava. Tišina je sve gušća. On ipak odlučuje da nastavi sa objašnjenjem. Okreće se ka stepeništuu, u zraku izvodi dva pravolinijska pokreta koja se presjecaju. Vidio je da nadolazi. Prasak prolomi prostoriju. Oštar udar u grudima ga je zateturao i odbacio par koraka unazad. Najbliža mačka uz vrisak skači u visinu njegovih očiju i prestravljeno protrča pored domaćice koja ostaje ukopana u mjestu. Ovo je bila samo mala opomena.

Lov je otvoren, na koga, njega ili sjenku?!

Vrlo lagano i bez naglih pokreta ogledalce vraća na stol i na njemu primjećuje tamnu mrlju, poput crnog daha.

Šum iz bunara je intezivniji nego pri dolasku. Ženske oči mutnije. Danas ni on neće biti lovna, bodež koji je sjenka uputila ka njemu odbio se od ogledala i nastradala mačka ga je iznijela iz kuće. Već sledećeg trenutka svjetlo ulazi kroz spuštene roletne i ukućani se bude iz transa ne komentarišući događaj. Za njih se nije ni zbio.

Srednja od tri žene dovodi ga do stepeništa: „ Evo vidite, ovdje me gurnuo.“

Biće ovdje još mnogo posla, zahvaljuje, ostavljajući za sobom ohlađenu kafu, nepopijenu, i odlazi.

Autor teksta: Olja Novaković