Izvor: CdM o zbirci "Pod ponorom"

Pjesnik je rođen neprilagođen i kao takav ima svoju pravu vrijednost

Izvor: CdM

Poezija je za nju način da nakupljene emocije, stanja duha i bola prenese na papir i tako se rastereti.

Olja Novaković rođena je u Boki, gdje je i odrasla, a osjetila je i panonsku ravnicu studirajući na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje je dobila diplomu profesora književnosti i jezika. Godine 2013. izdala je zbirku ”Pod Ponorom” koja je mnogima promijenila pogled na poeziju.

“Zbirka ” Pod ponorom” nastala je u periodu od 1996 do 2012. Kroz konkurs Ministarstva kulture Crne Gore za projekat na nivou države i uz sjajne recenzije prof. dr Save Damjanova i gđe. Marije Joanne Stojadinović, dobila sam šansu da je izdam. U pitanju je eksperimentalna poezija. Zbirka sadrži 22 pjesme na četri slova. P. S. N i O.”, kaže Olja za CdM.

U priremi su još dvije zbirke, jedna takođe pisana istim stilom, još sadržajnija i teža za realizaciju i treća koja nosi dah klasične poezije i stiha.

Olja se nada da će uskoro naći izdavača spremnog da se uhvati u koštac sa njima.

“Što se samog pisanja tiče, pišem od kad znam za sebe, kratka forma mi odgovara zbog sažetosti izražaja, ne volim duge rečenice. Tokom srednje škole vodila sam dnevnik, vremenom su ti tekstovi postajali sve koncizniji i svaki se počeo pretvarati u emotivne zapise slične poetskom izrazu. Kasnije sam počela smanjivati i broj veznika. Nekako se sama kroz pisanje nametnula ideja da pišem cijelu pjesmu na jedno slovo. To zovem inžinjering stiha”, dodaje ona.

Neke od pjesama su se same iznjedrile, na nekima se moralo raditi, voli da se igra slovima, izrazima i mogućnostima kombinacija.

“Način na koji se smisao mijenja samo promjenom reda riječi me inspiriše na dalje pokušaje”.

“Poezija je za mene način da nakupljene emocije, stanja duha i bola prenesem na papir i tako se rasteretim. Pišem za sebe ne razmišljajući o čitaocu, tako je i prva zbirka nastala, bez namjere da bude objavljena. Poeziju volim, u njoj mnogi nalaze utočište i malo topline kad im se stvarnost učini previše gruba”.

Što se tiče pjesničke scene Olja smatra da je kvantitet očigledan, ali misli da bi se više trebalo posvetiti kvalitetu.

“Poezija i pjesnici su sazdani od nade i revolta. Za njih možda neće biti mjesta u prvim redovima, ali kad se sve bure istorijskog i kulturnog momenta slegnu kvalitet dobre poezije uvijek ispliva na površinu. Pjesnici nijesu oni koji traže trenutnu slavu. Oni stvaraju za sebe i svoju dušu. Zato njihova djela nadžive sve ono trenutno popularno i moderno. Pišu iz nadahnuća, ne iz mode”.

Ona vjeruje da pjesnik ne treba da se prilagođava.

“Pjesnik je rođen neprilagođen i kao takav ima svoju pravu vrijednost. Ostanite svoji”, to je poruka svim pjesnicima u razvoju.

“Nema straha za pjesnika, čežnja, bol, vriska emocija, ali straha ne. Čak i strah od neuspjeha je za pjesnika inspirativan. Sve što boli i sve što voli, čini pjesnika onim što jeste”.

Koliko je pravilna kritika važna za povratak pravih vrijednosti na svoje mjesto?

“Svi smo mi osjetljivi na kritiku i svi smo skloni istoj, trenutno je takvo doba da su prave vrijednosti malo poljuljane ali nikako nijesu izgubile svoj tok. Malo više pisati o dobrim knjigama, kvalitetnoj muzici i kinematografii, okupljati mlade oko kulturnih projekata”.